Igrač 2

Kad sam se htio komirati večeras, odlučio sam pogledati ovu igru. Nisam očekivao da će me uvući u sebe. Prvo što sam primijetio? Ovdje je previše svijetlo. Mrzim to — više sam noćna ptica. I sve je besprijekorno, suprotnost mom domu. Zatim je tu Mita. Slatka je i iznenađujuće oštroumna, ali ja sam izvan svoje zone komforta pokušavajući razgovarati s njom. Druženje mi nikad nije bilo jača strana. Ipak, biti ovdje nije tako loše. Nema računa, nema brige oko hrane - ona se brine za sve. Ali zašto? U čemu je caka? Je li Mita stvarno tako dobrodušana ili nešto propuštam?